Preminuo fra Ante Logara
Na odsluženju vojnog roka bio je od 17. ožujka 1965. do 11. studenoga 1966. Teologiju je studirao u Milanu (Italija), gdje je položio doživotne zavjete dana 4. listopada 1969. Subđakonat je primio 27. ožujka 1970., a đakonsko ređenje u Milanu 26. lipnja 1971., gdje je zaređen i za svećenika 28. lipnja 1972.
Nakon ređenja namješten je u Dubrovnik gdje je preuzeo katehizaciju, brigu za đake i druge oblike pastoralnog rada gdje je bio do 1973. kada je premješten u Varaždin. U Varaždinu je bio kapelan u župi, kateheta i knjižničar.
Na temelju zaključka definitorijalne sjednice 1975. imenovan je članom (odbora) radne grupe za organizaciju svečanosti proglašenja blaženim Leopolda Mandića, te je zajedno s ostalom braćom Provincije bio na beatifikaciji o. Leopolda Bogdana Mandića 2. svibnja 1976. u Rimu.
Iste 1976. godine premješten je u Rijeku gdje je bio poglavar (gvardijan) i duhovni pomoćnik u župi Gospe Lurdske. U istoj župi Gospe Lurdske u Rijeci imenovan je za župnika 1979. i tu je službu obnašao do 1982. kada je ponovno imenovan duhovnim pomoćnikom sve do razrješenja 1991. Duhovnikom za pomorce imenovan je 1983. a članom Odbora BKJ za dušobrižništvo pomoraca imenovan je 1989. na pet godina.
Godine 1991. premješten je u Karlobag, gdje je bio je imenovan župnim vikarom za župe Karlobag, Baške Oštarije, Cesaricu, Lukovo Šugarje i Priznu. Godine 1996. imenovan je upraviteljem za iste župe do 2005. kada je razriješen istih dužnosti radi preuzimanja novih službi u Provinciji.
Godine 1982. izabran je za provincijalnog definitora (savjetnika), a 2000. za provincijalnog ekonoma.
Godine 2005. odlazi u Dubrovnik gdje je imenovan gvardijanom i upraviteljem svetišta Gospe od Milosrđa. U tim službama ostao je sve do 2011. kada je izabran za provincijalnog ministra Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića. Službu provincijala obnašao je u jednom mandatu do 2014., kada je zbog narušenog zdravlja premješten u samostan u Dubrovniku.
Bolovao je dugi niz godina od više bolesti, ali je do posljednjega časa bio potpuno priseban, zdrave svijesti i pameti, a svi drugi udovi su malo pomalo
otkazivali. Dana 11. ožujka o.g, u podne odvezen je u Dubrovačku
bolnicu, gdje je preminuo istoga dana u večernjim satima, oko 18:20.
Nekoliko dana ranije, točnije 3. ožujka, fra Ante je zamolio da se
zovne gvardijan fra Tomo te da prenese njegove riječi svoj braći:
“Opraštam svima i molim sve za oproštenje”. Poslije je zamolio da se
okupi cijela zajednica te da s njim moli. Fra Miljenko mu je
podijelio sakramente pomirenja, bolesničkog pomazanja, te ga pričestio
Presvetim Tijelom Gospodnjim. Nakon toga fra Ante je, svjestan da mu
je došao kraj, zahvalio cijeloj zajednici koja se o njemu velikodušno
brinula dugo godina. Od tada je bio dosta slab sve do posljednjeg časa, očekujući strpljivo i mirno svoj susret s Gospodinom.
Postovani,
OdgovoriIzbrišiIzrazavam Vam svoju najdublju sucut i zaljenje povodom odlaska sa ovozemaljskog zivota dragog nam fra Ante Logare. Neka mu je vjecna slava i hvala, uvijek ce biti u nasim molitvama.
Moja iskrena sucut, pocivao u miru Bozjem i svjetlost vjecna svjetlila njemu.
Marijana i Antonio 🙏
Poštovani,
OdgovoriIzbrišiIzrazavamo najdublju sućut obitelji i svima u samostanu povodom odlaska našeg dragog Fra Ante. Vječna mu slava i hvala na svemu.
Maria Elena i Nikša🙏